Postoji jedno mesto koje zauvek nosim u srcu, bakina bašta. To nije bila velika, uređena bašta iz časopisa. Nije imala redove ruža ni retke egzotične biljke. Bila je jednostavna, rustična i autentična, iza male kuće s drvenom ogradom, gde je sve mirisalo na starinu, na dom i na ruke koje znaju šta rade. U toj bašti, svaka biljka je imala svoje vreme i svoju svrhu. Nana za čaj, bosiljak za miris u kući, kantarion za rane, i neven, kralj te skromne biljne porodice. Neven nije zauzimao najviše mesta. Nije se šepurio, ali je uvek bio tu postojan, svetao, raskošan u svojoj jednostavnosti. Cvetao je uporno, bez obzira na kišu, vetar ili sušu. Kao da je znao da ga neko negde čeka. Baka bi često zastala kraj njega i s osmehom rekla: „Gde raste neven, tu kuća blista, a koža se smeši.“
Tada nisam razumela šta sve ta rečenica znači. Ali sam osećala. Jer neven kod moje bake nije bio samo biljka – on je bio uteha i nežnost u boji sunca. Setim se dobro: kad god bih se ogrebala dok sam trčala kroz travu, kada bi mi zimi ispucale usne baka bi bez reči otvorila staklenu teglicu. Nije imala etiketu, samo komadić papira zalepljen selotejpom na kome je pisalo jednostavno: „Za sve.“ I stvarno – bio je za sve. Za ranice i ujede, za ispucalu kožu, za crvenilo, suvoću, pa čak i za lice kada „nije tvoje“. Onako, kada izgubiš sebe u svakodnevnici i koža ti to pokaže, postane umorna, sivkasta, osetljiva. Taj melem s nevenom bio je utešan, kao dlan koji te obgrli, ne postavljajući pitanja.
Sećam se i mirisa. Blag, zelen, zemljan, ali utešan. Kao kad te neko pokrije ćebetom i ti znaš da je sve u redu. Bila sam dete, ali znala sam to je miris nečeg važnog. Vreme je prolazilo, detinjstvo je ostalo u bakinoj kuhinji, a ja sam odrasla. Grad me je progutao, asfalti, kancelarije, užurbani koraci, displeji i svetla. U toj trci, zaboravila sam male rituale. Zaboravila sam šta znači naneti kremu sa svrhom, a ne iz navike.
Kreme su postale proizvodi brojevi na poklopcu, mirisi iz fabričkih nota, obećanja u velikim slovima na ambalaži. Sve je bilo sterilno, savršeno... i beživotno. I nijedna nije imala onaj osećaj – osećaj doma. Sve dok, sasvim slučajno, nisam naišla na kremu sa nevenom. Pakovanje jednostavno, bela kutija bez pompe. Ali nešto me povuklo. Možda boja, možda ime. Možda je to bila nostalgija. Možda intuicija kože. Prvi put kad sam je nanela, dogodilo se nešto što ne umem racionalno da objasnim. Koža je upila kremu kao zemlja prvu kišu posle duge suše. Miris mi je vratio slike: bakina bašta, staklene teglice, sunce koje zalazi iznad krova kuće. I ono najvažnije – taj osećaj da me nešto štiti, da neko brine.
Taj trenutak je bio prekretnica. Počela sam da verujem da nega kože ne mora biti složena. Niti skupa. Niti u trendu. Može biti jednostavna. Blaga. Iskrena. I prepuna značenja. Od tada, porodična krema sa nevenom postala je član naše porodice. Mama je koristi svakog jutra i večeri. Kaže da joj ruke, koje stalno peru sudove i brišu sve oko nas, konačno mogu da se odmore. Tata je koristi posle brijanja, iako se pravi da to radi „usput“. Ali znam – vidi se po tome kako mu lice ne zateže više. A ja? Ja je mažem svaki put kad mi treba mrvica utehe. Kad dan predugo traje, kad lice pokaže umor, kad mi treba podsetnik na to da ne moram uvek juriti, da je u redu stati. Udahnuti. Osetiti.
Neven, shvatila sam, nije samo biljka. To je iskustvo preneto kroz generacije. To je lekovitost prirode u najčistijem obliku.
U njegovim cvetovima nalaze se supstance koje umiruju upale, ubrzavaju regeneraciju kože, štite od spoljašnjih uticaja. Njegova moć nije marketinški trik – to je znanje koje su znale naše bake, prabake, travarke koje su od prirode pravile apoteke. Neven sadrži flavonoide, karotenoide, antiseptička i antiinflamatorna svojstva – ali tvoja koža to ne zna kao hemiju. Ona ga jednostavno prepoznaje. I zahvalna je. Zato kad kažem da tvoja koža voli neven, to ne govorim kao neko ko piše blog o kozmetici. To govorim kao neko ko zna šta znači kad se koža smiri. Kad ti telo kaže: „Hvala.“ Kad više ne osećaš peckanje, zatezanje, crvenilo – već mekoću, nežnost, i mir.
Ako si u potrazi za kremom koja ne traži da veruješ u čuda, već ti ih tiho poklanja –probaj porodičnu kremu sa nevenom.
Nema bombastičnih reči. Nema lažnih obećanja. Samo ono što je uvek bilo tu –priroda. Tradicija. I dodir koji voli. Zato što neven nije samo za kožu. On je za dušu.